Gorazd Beybe - pjesme
Nek ga vrag nosi
Ko milost prima
Što taj osim patnje ima
Ljubav je kao val
Kakav početak takav kraj
Ljubav je balada I vječna nada
Samo budala
Nikad nije bila mlada
Jedan vragolan u meni veli
Jednu tajnu krije
Pa mi veli
Budi ratnik što se
Sa vatrom bije
Ja sam dijete isto ka i prije
1993. g. Gorazd Beybe objavljuje kratku zbirku pjesama pod nazivom "stihovi". Svoju kritiku daje prof. Ivo Dujmović:
Ova kratka zbirka pjesama Gorazd Beybea, pod naslovom "stihovi" njegov je prvi pokušaj da se predstavi čitaocima. Zbirku treba tako i prihvatiti, tj. ne prosuđivati je niti s "određenim" estetskim kriterijem. Međutim, može se reći da pjesme nisu pisane "nasumce". Pisac, ne samo da ima smisla za igru riječi koja vodi dobrom kreativnom pisanju, nego se i potrudio u tom smislu. Osim toga, pjesme ove sadrže ono što je najbitnije za lirski produkt a to je: osjećaj; čega često nema ni u visoko afirmiranih pjesnika.
Gorazd Beybe kroz svoje "prvijence" (iako nije sasvim mlad) pokušava nešto reći o svijetu ljudima oko sebe, ali, sigurno i odgovoriti na neka svoja unutarnja pitanja samom sebi. Kroz "prvijence" su prošli svi pisci, veliki i mali a mnogi su se zaustavili već na prvim koracima literarnih pokušaja. Dopustimo to i Gorazd Beybeu. Tim više što je danas, u ovako "tvrdim" vremenima, svatko s pravim osjećajem dragocijen svijetu, prije svega sredini u kojoj živi. Danas, kad buče razbojstva, otimačine, pohlepa za novcem i prestižem blagotvorno je javljati se pjesmama, s osjećajem i humanošću, makar i njihovim šapatom. Da nas ima i velik broj što pišu pjesme, manje bi nas bilo u mržnjama, zavidnostima i kvarenju normalnog života sebi i drugima. Kroz ovakve premise treba prihvatiti i pjesme Gorazd Beybea i svih njemu sličnih koji se pokušavaju ogledati kroz pjesme ili nešto drugo, ali plemenito.
Gorazd Beybe rođen je u Mostaru 1955. g. a stalno živi u Metkoviću gdje radi u svojoj struci. Nadajmo se da će svojom željom, voljom, pobudama i upornošću nastaviti pisati i da će postići i bolje rezultate.
Metković, rujan 1993. Ivo Dujmović, prof.
Kontakt
Pošaljite poruku putem navedenog obrasca.